Pa, ćao, osmaši, i zdravo!

Bilo je ono pravo, onako kako treba:

nekad na satu sve divno, nevinoplavo,

tiho i mirno do neba,

ma, onako kako baš treba: idila tišine

traje i traje,

još samo cvrčak s violinom da je…

A onda

u neke šizne dane –

vrisak –

da mozak ti stane…

Sad posljednji ćao, osmaši, za sve te šarene dane,

od smijeha tako slatke, od suza tako slane.

Bilo je kako mora!

Vani vas mirisom zove zlatna lipanjska zora!

Na život jurišajte dalje!

Vaša vas škola, osnovci, u neku drugu školu

na srebrnoj cesti šalje!

Rastanak, Kruna First-Medić

Nakon 8 godina…

Kada pogledamo razred prije osam godina, vidimo puno malih zaigranih prvašića koji nisu ni svjesni kako će brzo doći vrijeme rastanka. Naš školski život bio je ispunjen različitim preprekama i iskustvima. Stekli smo prijatelje kojih ćemo se sjećati cijeli život. Puno se emocija trenutačno budi u nama, prisjećamo se prvih izleta, prvih svađa, prvih ljubavi… Želimo zahvaliti svima koji su doprinijeli našem odrastanju, shvaćanju života i, onom najvažnijem, kako postati dobar čovjek. Pred nama je ljetni odmor nakon kojega se svi opet vraćamo u klupe, ali klupama na Žerki nedostajat ćemo mi – 8.b.

Ozana Vujević i Rea Babić

Moj razred

Na početku osnovne škole bili smo zbunjeni. Došli su novi učenici i novi prijatelji. Tako je sve počelo. Svi smo se zajedno družili i pomagali jedni drugima. Postali smo složni, zapravo najbolji prijatelji. Nismo bili svjesni kako će sve brzo proći. Gledali smo učenike završnih razreda i divili im se. A evo sad smo mi kao oni. Na neki način odrasli, „veliki“. Jedva smo čekali da dođe kraj osnovne škole, a sada… sada žalimo što je tako brzo prošlo.  Nadam se da ću u srednjoj školi imati približno dobar razred kao 8.a koji neću nikada zaboraviti i koji će za mene uvijek biti najbolji.

Danijela Rukavina

Pismo učiteljima

Dragi učitelji i učiteljice, hvala vam za sve ono što ste nas naučili u ovih osam godina. Hvala vam što ste  uvijek bili tu i uz nas, u dobru i u zlu. Bilo je dana kada smo se svi smijali i onih dana kada smo jedni na druge „režali“. Bili ste nam kao roditelji, poučavali ste nas i disciplinirali za ostatak našeg života. Od srca vam zahvaljuje vaš nestašni 8.b.

Tony Majcen i Luka Dermišek

Pismo učiteljima

Dragi učitelji, pozdravlja vas vaš 8.a! Prije 8. godina stigli smo u ovu školu maleni i uplašeni ne znajući što nas čeka. Prošli smo sve što jedno dijete može proći, upoznali smo nove prijatelje, nove učitelje i naučili osnovne stvari koje će nam trebati u životu. Sada se opraštamo od važnoga dijela našega života, od škole kojoj smo pripadali, od svih ljudi koji su se toliko trudili za nas, od većine toga što nas je dosad činilo nama.

Karla Jasnić, Lorena Kolaković i Ema Gašparović

Pismo učiteljima

Dragi učitelji, hvala vam što ste nas učili i bili tu za nas u zadnjih nekoliko godina. Bilo je dobrih i loših trenutaka, a mi ćemo pamtiti samo dobre. Nadamo se da ćete nas se sjećati kao i mi vas. Nedostajat ćete nam i nadamo se da ćemo se opet nekada vidjeti.

Mia Zetin i Stela Bartolić

Odlazimo

Osam godina školovanja se činilo kao dug put, ali prošlo nam je u tren oka. Svaki radni dan s istim razredom u istoj školi bili smo osam godina, a sada svatko odlazi svojim putem. Odlazimo… s puno lijepih sjećanja ne znajući što nas očekuje. Odlazimo…u novo društvo nadajući se da će staro opstati. Odlazimo… novi učitelji nas već iščekuju, a stari najbolje od nas očekuju. Odlazimo…

Jana Vrbat, Maja Abramović i Ivan Benko

Odlazimo

Svi su rekli da je škola fora. Bilo je dana kada smo mislili da je to laž, no što se više bližio kraj, shvatili smo da je to istina. Uskoro izlazimo kroz ta velika vrata i znamo da više nikad nećemo biti osnovnoškolci. Pred nama je mnogo važnih odluka koje će utjecati na tijek našega života. Zvuči zastrašujuće, zar ne? No nemojmo previše razbijati glavu time. Sada treba uživati u lijepim i sunčanim danima, dobro se odmoriti i skupiti snagu da možemo ući na nova vrata.

Stela Radošević, Borna Popić i Dominik Bošnjak