Zapis sa Žeravinca

Igor Matijašić, prof.

Učiteljice i učitelji OŠ Stjepana Basaričeka priredbom

« Žerka Supertalent » oduševili prepunu dvoranu u Ivanić Gradu

Godine (zaista) nisu važne

   Petak, 11. prosinca, zasigurno dugo neće biti zaboravljen u Ivanić Gradu. Tog je dana, naime, u novu dvoranu na Žeravincu stigao Ivano Balić kako bi sa svojom momčadi iz Zagreba « odradio » još jednu rukometnu epizodu (suparnik je bila Moslavina). No mada jedan od najboljih svjetskih rukometaša ne stiže baš tako često na ove prostore i premda se uz dvoranu nalazi škola u kojima mnogobrojni dječaci sanjaju da zaigraju poput njega (a uz sve navedeno Ivanić slovi kao rukometni grad), prava euforija tog je predvečerja stanovala negdje drugdje. Za to su se pobrinule učiteljice i učitelji OŠ Stjepana Basaričeka ! U velikoj humanitarnoj akciji (sav prihod od prodanih ulaznica išao je samohranoj majci troje djece koji pohađaju spomenutu školu) uspjeli su rukometu otkinuti mnogobrojne gledatelje i natjerati ih na drugi kraj grada, u veliku dvoranu POU. Po uzoru na popularni Supertalent zakoračili su na daske koje život znače i pokazali kako pjevaju, plešu, glume, sviraju...

   Svoj su « Žerka Supertalent » odradili pod geslom « Godine nisu važne ». Da sve bude kako treba osiguran je i stručni ž(m)iri koji je brižno pratio nastupe (Goran Sović, Ankica Bešter, Ivor Štefanović). Goran je posebno slušao sviračke dionice i čaroliju  zvukova, Ankica je brinula o plesnim koracima, a Ivor je predstavljao stručnjaka za scenski izričaj.

   Na početku je uigrani voditeljski dvojac (Jasminka Borzić i Igor Matijašić) pozdravio prisutno mnoštvo (a dvorana od 500 sjedećih mjesta bila je prepuna !) i najavio prvu točku. Bio je to nastup sastava « Najbolje godine » koji dotad nikad nije svirao zajedno, no specijalno za ovu priliku odlučili su se ujediniti i natjerati publiku da pjeva s njima. Na bubnjevima se pojavio svirač najavljen kao legenda ivanićkog rocka (Jadranko Bartolić – Jac), nakon dugo vremena svoje je klavirsko iskustvo na tipkama oplemenila Vlatka Koletić, dok je gitaru opet u svoje znalačke ruke uzela Lidija Halužan. Pjevački duo činili su pjevačica božanskog glasa, nadaleko poznata Aleksandra Srebačić i zvijezda OŠ Stjepana Basaričeka (učenik koji se proslavio u kvizu « Ne zaboravi stihove ») – Silvio Štruklec. Zapjevali su i zasvirali nekoć popularnu pjesmu Ljupke Dimitrovske – Godine nisu važne. Treba li uopće napominjati kakve su bile reakcije gledatelja ?

   Nakon probijenog leda već je lakše bilo zakoračiti na pozornicu. Slijedio je plesni nastup (twist)  čije je pokrete osmislila Ivana Vlahek , a uz nju plesale su i Petra Gluščić, Petra Kukec, Melita Vuković, Vlatka Koletić, Željka Drempetić, Biljana Babić, Aleksandra Srebačić i Nataša Matijević. Plesna skupina koja je publiku ostavila bez daha zvala se Black cats. Cure u crnom pokazale su kako se upornim vježbanjem (što je, naravno, iziskivalo mnogo slobodnog vremena i odricanja) pokreti mogu ujediniti do savršenstva. Veliki pljesak i odlične ocjene žirija predstavljale su nagradu za uloženi trud.

   Slijedila je recitacija antologijske Cesarićeve pjesme Balada iz predgrađa (u izvođenju Blaženke Jukić). No, iako se radi o tužnoj sudbini nepoznatog pojedinca (a izvođačica je svojim glasom savršeno iskoristila sve mogućnosti koje pjesma nudi) naravno da ni ova točka nije protekla bez uzbuđenja. Budući da je za izvođenje trebala muzička podloga pozvan je i gost iz publike (kao dokaz voditeljske teze da svi u publici mogu ponešto zasvirati !) Bio je to mladi umjetnik svjetskog glasa, virtuoz na klaviru Roland Grlica, nositelj mnogobrojnih prestižnih priznanja s renomiranih natjecanja. Ne samo da je uspio nego je još jednom podsjetio da Ivanić ima glazbenu zvijezdu o kojoj će se još puno čuti u budućnosti.

   Sljedio je novi nastup ženske ekipe. Članice pjevačko – plesne skupine Showtime (imena pročitaj pod Black cats !) redom su isticale da im je puno draži ples od pjevanja, no specijalno za ovu prigodu neke su od njih prvi put zapjevale. Severininu pjesmu « Tvoja prva djevojka » pjevušili su mnogi u publici, a koliko je izražen bio njihov scenski nastup (koreografiju je ponovno osmislila Ivana Vlahek) svjedoči podatak da su i najmlađi počeli kopirati pokrete i plesati zajedno s njima. Žiri je posebno bio očaran sitnim detaljem kojim su začinile nastup – crvenim trakicama.

   Šlag na tortu predstavljao je i nastup gostiju iz Velike Ludine. Bila je to dugoočekivana točka iznenađenja, a samo su rijetki sretnici znali o čemu se radi. Bivši učitelj u OŠ Stjepana Basaričeka Damir Belavić okupio je svoje nove učenike u vještini kojom izvanredno barata i spremno prihvatio poziv za nastup. Žongleri najavljeni kao male ljudine iz Velike Ludine oduševili su izvodeći točke s mnogobrojnim rekvizitima. Lopte, kolutovi, trake, bicikli bez upravljača izmjenjivali su se na pozornici, a mali su ih izvođači vješto koristili i izazivali ovacije gledatelja. Mnoge su u publici ostavili u vječnom pitanju – kako je to uopće moguće uskladiti i uvježbati s tako brojnim, a tako mladim ansamblom?

   Za kraj je ostavljena kazališna predstava – tragikomedija autora Igora Matijašića « Dok nas smrt ne podijeli ». Nastupili su članovi dramske skupine « Žerka »: Jasminka Borzić, Ivana Vlahek, Petra Gluščić, Vlatka Koletić, Aleksandra Srebačić, Igor Matijašić, Vesna Seletković, Jadranko Bartolić,  i Nataša Matijević). Predstava je starije podsjetila na neka davna vremena, a mladima otkrila doba druga Tita, štafete mladosti i ostalih peripetija bivše nam države. Ova je jednočinka nasmijala sve nazočne, a poseban je bio sam kraj u kojem jedna od glumica “oživljava iz mrtvih” i izgovara svoju jedinu rečenicu.

   Na kraju se trebalo, kako to i dolikuje, proglasiti najbolje. Odlučeno je da to bude publika, odnosno svaki pojedinac koji je kupnjom ulaznice učinio dobro djelo. Svim gledateljima posvećena je i posljednja točka u kojoj su nastupili svi izvođači pjevajući božićnu pjesmu, kiteći bor, a tom prilikom razvukli su i veliki natpis namijenjen s jasnom porukom publici – HVALA VAM !

   Nakon završne točke svima se ganutim glasom obratio pokretač cijele akcije Igor Matijašić. U ime svih nazočnih zahvalio je publici i njihovim donacijama, svojoj ekipi koja ga je, kao i uvijek, zdušno podržala i bez čije pomoći sve ovo ne bi bilo moguće, a posebna zahvala upućena je žiriju koji je zdušno odradio svoj posao komentirajući točke profesionalno (ali i uz dozu lucidnosti koju posjeduje svaki od članova). Ispostavilo se da je jednom od njih (Goranu Soviću) tog dana bio rođendan. Mali znak pažnje izvođača i prigodna  pjesma 500 ljudi. Ima li ljepšeg poklona ?

   Na kraju se na pozornicu uspeo i gradonačelnik Boris Kovačić koji je prepoznao pravo mjesto za večernja događanja i zahvalio svima. Svoj red dočekala je i majka u čiju je svrhu priredba održana. Suze u kutu očiju i razdragani zagrljaj s organizatorima rekle su više od riječi. Da sve ostane zabilježeno generacijama koje dolaze, kao i onima koji nisu mogli biti nazočni, pobrinuo se Jurica Koletić (fotoaparatom) i Jadranko Pongrac (kamerom).

   I što reći na kraju ? Da su učenici sljedećih dana neprestano hvalili učitelje i isticali kako su odlični bili ? Da su izvođači u gradu mahom dočekivani kao zvijezde ? Da su mnogi već pitali kad će sljedeći nastup ? Da svi jedva čekaju DVD da još jednom pogledaju kako je to izgledalo ? Da je priliku za pravu priču prepoznala i Nova TV koja je nekoliko dana pratila sve detalje koje je kasnije montirala u jednoj od svojih večernjih emisija? Da...

   Ah, da ! Treba reći i da su rukometni prvaci iz Zagreba velikom razlikom pobijedili svog protivnika. Balić uopće nije ulazio u igru...