2015-06-10 17:58:41

Otrovna biljka Vučja stopa (Aristolochia clematitis) širi se okolicom Ivanića

Učenici Ekološke grupe naše škole objavili su upozorenje javnosti na 
internetskom portalu Volim Ivanić o širenju otrovne biljke vučje stope 
okolicom Ivanić Grada. Biljka Vučja stopa uzrokuje zatajenje bubrega a 
u hranu ulazi kada njene sjemenke sa žitnih polja dospiju u brašno.

U prilogu objavljujemo tekst članka.

Ovu biljku biste trebali dobro zapamtiti!

Biljka vučja stopa (lat. Aristolochia clematitis) izgleda vrlo privlačno sa srcolikim listovima i žutim cvjetovima ali, kao što su se mnogi od nas u životu uvjerili, izgled može gadno prevariti.

Građa cvijeta je posebna i prilagođena jedinstvenom načinu oprašivanja. Cvjetovi mirišu na trulo meso i tako privlače muhe. Cvjeta od svibnja do kolovoza i u tom razdoblju se mogu u kuglastim proširenjima izduženog cvijeta naći zarobljene muhe (slika 1).

Zovu ju „tihi ubojica srcolikih listova“ zato što uzrokuje zatajenje bubrega – tešku bubrežnu bolest pod nazivom balkanska endemska nefropatija. Bolest je otkrivena 1957. godine kod žitelja sela uz slivove rijeka Save, Drine, Morave, Kolubare i donjeg sliva Dunava tako da su oboljeli bili iz BiH (Posavina), Hrvatske, Bugarske i Rumunjske. Iz navedenog je jasno zašto cijeli znanstveni svijet bolest naziva balkanskom, a jasno je i zašto se u Hrvatskoj atribut balkanska više ne koristi. Bolest je prilično podmukla jer može godinama tinjati bez simptoma sve do završne faze kada bubrezi prestaju raditi. Otrovni alkaloid iz vučje stope - aristolohična kiselina uzrokuje i rak mokraćovoda. U današnje vrijeme, stvari se dodatno kompliciraju jer je otrovni alkaloid iz vučje stope pronađen u mnogim biljnim sredstvima za mršavljenje. Nakon otkrića bolesti, liječnici su organizirano educirali stanovništvo da obavezno prosijavaju pšenicu prije mljevenja u brašno kako sitne, ali vrlo otrovne, sjemenke vučje stope ne bi dospjele u hranu. Broj oboljelih od endemske nefropatije se znatno smanjio, pšenica se prosijavala a tihi ubojica srcolikih listova se pomalo zaboravlja.

Pedeset godina nakon otkrića endemske nefropatije, 2007. godine,  javljaju se nova žarišta bolesti bubrega u selima oko Slavonskog Broda. To je dokaz da zlo nikad ne spava.

Učenici Ekološke grupe naše škole (slika 2) svake godine prate stanje okoliša u šumi Žutici. Kada smo prošle godine u lipnju biciklima išli u šumu Žuticu, iznenadile su nas bujne i mnogobrojne populacije vučje stope uz rub ceste  između Donjeg Šarampova i šume Žutice.  Iza njih su oranice i pašnjaci i biljka se može proširiti  budući da ima lagane sjemenke koje vjetar lako rasprostranjuje (slika 3).  Osim kroz brašno, vučja stopa može dospjeti u ljudsku prehranu i putem mlijeka, ako ju ovce ili krave popasu. Krajem lipnja, trava uz rub ceste je pokošena, ali se vučja stopa počela brzo obnavljati u srpnju i kolovozu prošle godine. Košnju rubova ceste prema Žutici trebalo bi obaviti ranije, prije cvjetanja vučje stope. Malo manje populacije vučje stope primjetila sam i uz rubove ceste između Posavskih Brega i Topolja. Ove godine brojnost vučje stope nije se smanjila iako je godina suša od prethodne.

Dragi stanovnici Ivanić Grada i okolice, razloga za paniku nema, ali za oprez svakako da.

Kao što sam rekla na početku, dobro zapamtite kako biljka izgleda, pregledajte svoje oranice i pašnjake, prosijavajte pšenicu i tek tada mirno spavajte.

 

Slika 1. Otrovna biljka Aristolochia clematitis – vučja stopa   

                    

 

Slika 2. Paula, Ivana i Dina na nadvožnjaku prema šumi Žutici ispred mnogobrojnih, visokih vučjih stopa    

                                                                                          

 

Slika 3. Brojna populacija vučje stope uz oranice  Donjeg Šarampova  

                                


Osnovna škola Stjepana Basaričeka Ivanić Grad