Bila su tu razna pitanja? Hoće li naš grad imati u skoroj budućnosti bazen za građanstvo, fakultet, kada će se dovršiti šetnica uz rijeku Lonju, hoćemo li dobiti još koje dječje igralište, fasadu i stolariju u školi, do privatnih pitanja kao što su: što radite u slobodno vrijeme, igrate li se kakvih igrica na računalu, bavite li se sportom, do kakav ste bili učenik? Uz pitanja slijedile su i sugestije. Na primjer, naš grad bi mogao biti „Grad mladih“ i bilo bi dobro da u skoroj budućnosti uz našu osnovnu glazbenu školu imamo i Glazbenu akademiju. Pitanja i sugestije su oduševile zamjenika gradonačelnika i rekao je da će ih razmotriti.

                    U razgovoru saznali smo da i nije baš lako biti na političkoj funkciji jer nemaš baš puno slobodnog vremena. Radno vrijeme nije kao kod naših roditelja i da je to vrlo ozbiljan i odgovoran posao.

                    U nadi i želji o planovima za naš grad da se ostvare, napustili smo Gradsku vijećnicu i krenuli put škole. Bilo je zanimljivo i korisno upoznati još jedno zanimanje za koje se odlučuju samo odvažni, hrabri i uporni ljudi.

http://www.os-sbasariceka-ivanicgrad.skole.hr/fotogalerija?show=album&id=447

                        Učenici 4.a i 4.b  razreda i njihove učiteljice M. Janeš i A. Srebačić