2010-05-21 15:06:00

Sedmaši na izletu u Krapinu i Varaždin

Sedmaši su bili na izletu u novootvorenom muzeju u Krapini i obišli su grad Varaždin. Ii učeničkih radova pročitajte kako im je bilo.

l

PUT U KRAPINU I VARAŽDIN

 

Svi smo jedva dočekali da dođe taj dan kada ćemo ići na izlet.I bilo je tojučer.Svi smo došli pred dvoranu čekatipolazak za izlet.Bili smo jako nestrpljivi.Krenuli smo i svi smo uživali što je došao taj dan.Svi su bili u autobusu veseli,samo što je nekima bilo muka.Svi su o nečemu razmišljali,ali ja ne znam o čemu,samo znam da sam ja razmišljala o tome kada ćemo doći u krapinu.Napokon,kada smo stigli u Krapinu,vodić nam je nešto i rekao o Krapini.A rekao je da je Krapina udaljena 50-ak kilometara oxd Zagreba.Da Krapinu krasi bogata povijesna baština koja seže čak 130 tisuća godina unatrag kada su na prostoru Krapinskog brda Hušnjakovog praljudi ostavili svoj neizbrisivi trag koji je ugledao svjetlo dana zahvaljujući Dragutinu Gorjanoviću Krambergeru,istaknutom glologu,paleontologu i paleonantropologu.On je zaslužan što se ime Krapine pronijelo širom svijeta.I na kraju je rekao da je otvoren na Hušnjakovu brdu novi muzej o neandertalcima i otišli smo razgledati taj muzej.Na ulazu u muzej svi smo dobili kartice (ulaznice) i pogledali smo mali film o životu neandertalaca.Svima se film jako svidio.Kada je film bio gotov išli smo sa vodičem razgledati muzej.U muzeju sam naučila da smo krenuli sa datumom 23.kolovoza 1899.godine.To je datum kad je keapinski učitelj Rehorić poslao Krambergeru čudne kosti koje je pronašao.No meni se najviše svidio dio kada smo došli u prostor muzeja s dinosauruma.Tamo sam pak naučila da su dinosauri prapovijesne životinje koje su nastale prije otprilike 230 000 000 godina,a izumrle oko 65 000 000 godina.Bili su najbrojnija životinjska skupina u mezozoiku,koji se dijeli na trijas,juru i kredu.U vrijeme dinosaura klima je bila blaga i topla i visokih planina je bilo manje nego danas.Za vrijeme dinosaura nije postojala trava...Kada smo izašli iz muzeja,išli smo u Varaždin.Put do Varaždina bio je uobičajen.Vidjeli smo samo cestu i stabla i tu i tamo koju kuću.I vodič nam je isto kao i o Krapini nešto,a rekao je da je grad Varaždin središte istovremene županije,smješten na tromači Mađarske,Austrije i Slovenije.Poznat je po cvijeću i glazbi baroka.U Varaždinu smo otišli i na groblje.I poslije groblja išli smo u MCD“onald“s.Tamo je svatko dobio Happy Meal,a ja sam si kupila i sladoled.I nakon klope slijedio je odmor.Malo smo mi cure igrale odbojku,a dečki nogomet.I krenuli smo kući.Svima je bilo žao što je završavao taj dan za izlet,a kada smo stigli natrag svi su sretni otišli kući.

 

 

Put u Krapinu i Varaždin

        

Dana 27.4., rano ujutro, krenuli smo putem Zagorja, točnije u Krapinu i Varaždin!

Nakon kupljenih sokova i grickalica, bio sam spreman na avanturu. U autobusu je bilo odlično, slušali smo muziku i razgovarali o tome što bi nas moglo čekati u tom prekrasnom kraju! Kako smo sve dublje zalazili u Zagorje, tako sam sve više bio fasciniran zelenilom, brežuljcima i prekrasnim krajolikom. Kako smo se prbližavali Krapini, tako su i naša očekivanja i nestrpljenje izašli na vidjelo. Jedva sam čekao upoznati običaje Krapinskog čovjeka, njihovo obitavalište, pa i sam izgled. Kada sam ih prvi put ugledao, ostao sam zapanjen njihovom inteligencijom: nakit i oruđa koja su izrađivali bili  su zaista odlični. Razmišljajući i gledajući, mogao sam ih zamisliti kako sjede oko logorske vatre, paze jedni na druge i pričaju. Prisjetio sam se tih davnih vremena i razmišljao o čovjekovu porijeklu. Nakon Krapine zaputili smo se u Varaždin. Cijeli dan hodanja, gledanja i razmišljanja ispraznio je naše želučiće, pa smo se odlučili otići  u McDonalds najesti! Uz hranu, dobre prijatelje i sunčan dan, ništa nam nije moglo pomrsiti planove.

Varaždin nas je sve oborio s nogu. Prekrasne barokne građevine i kuće, kulturni i ljubazni ljudi, prekrasni veliki trgovi, ukrašeni različitim cvijećem ostavili su nas bez daha. Mogao sam zamisliti kako djevojke iz 18.st. hodaju sa svojim velikim haljinama po trgu i dive se svojoj zemlji i gradu. Varaždinsko groblje jedno je od najljepših i najposjećivanijih groblja u svijetu. Svidjelo mi se što je okružen zelenilom.

Nakon puno gledanja, hodanja i divljenja, došlo je i vrijeme odlaska. Puni dojmova, iz Krapine i Vraždina ponijeli smo sa sobom osjećaje znanja, lijepog okoliša i dobre zabave. Zagorje je ispunilo sva moja očekivanja, pa i više. Neandertalski čovjek najviše je ostavio utiska na mene. Baš me zanima kako bi se ja tamo uklopio da sam rođen u ono doba?

U Ivanić Grad stigli smo oko 18.00h, pomalo umorni i znojni, ali puni dojmova, lijepih sjećanja i nade da ćemo opet jednog dana doći u kolijevku Neandertalskog čovjeka i prirode koja oduzima dah.

 

 

 

 

 

 

 

 

                                                                                                                       Matej Duvnjak, 7.b.


Osnovna škola Stjepana Basaričeka Ivanić Grad